Posljednjim „ zelenim dogovorom“ na nivou europske unije i pravnih stručnjaka nadopunjuju se pravila o zelenoj javnoj nabavi sa dodatnim zahtjevima za ispunjenje; od onih na dobrovoljnoj osnovi do onih obvezujućih.

Istovremeno se u ekonomiji proučava efikasnost zelene javne nabave u funkciji alata zaštite okoliša, pri čemu rezultati istraživanja pokazuju rezervirani stav spram efikasnosti zelene javne nabave.

Najvažniji zaključci su; da učinci upravljanja, troškovi i potencijal utjecaja na okoliš kroz zelenu javnu nabavu, variraju u različitim industrijama, stoga bi se prilikom izrade propisa o zelenoj javnoj nabavi, trebalo usvojiti specifičan sektorski pristup .

Kako bi se tvrtke potaknule u investiranje i razvoj njihovih aktivnosti u „zelenijem smjeru“, bitno je da veliki broj naručitelja koristi usklađene kriterije zelene javne nabave. Isto tako smatra se da je potrebno pratiti utjecaj zelene javne nabave na konkurentnost tržišta, te da se potencijal zelene javne nabave u postizanju ciljeva zaštite okoliša, treba istražiti i usporediti sa drugim opcijama.

Doprinos ovog istraživanja usmjeren je na analizu poteškoća balansiranja između preklapanja ciljeva zelene javne nabave sa zakonskog i ekonomskog aspekta pri čemu se dodatno razmatraju i etički pristupi.

U samom članku problematizira se i procjena isplativosti zelene javne nabave koja može skrivati neučinkovite prakse i nedostatke u znanju no isto tako donosi i mogućnost pronalaženja najučinkovitijih politika i regulatornih mjera za zaštitu okoliša.

Cijeli članak dostupan je na: https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/1023263X211016756